Moju kuću danju Sunce grije,
a noću nad njom lijeni Mjesec bdije.
Bijele škure u visini stoje,
kroz njih gledam u daljini more.
Moja soba, katastrofa prava,
kao da je u njoj knjige prožvakala krava.
Hrpa smeća i nepotrebnih stvari,
nekad sliči da su je naselili mravi.
U vrtu raste krumpir, kupus i cikla,
a pored ulaza u dvorište crvena ruža je nikla.
Maslina i trešnja, približile se tijesno,
a smokva se presavija od plodova šesno.
Na krovu kuće iz dimnjaka se dimi,
dok gavran stari, za to uopće ne hini.
Za crnu boju na mojoj kući nema mjesta,
jer je sva u bijelom kao mlada nevjesta.
Stepenice vanjske nisu nikad skliske,
njima se u kuću penju meni osobe bliske.
Moja kuća u susjedstvu nije najveća,
ali u njoj vlada ljubav i sreća.
Ostavi svoj komentar