Doputovao sam u Samobor. Zvono zvoni, ptice cvrkuću, a rijeka žubori. Grad se nalazi na brdu Tepec i sagradio ga je u 12. st. češki kralj Otokar. Kroz grad teče rijeka uz koju su kućice poredane kao domino kockice. Izgleda staro, ali meni se veoma sviđa. Oblaci stižu, čuje se grmljavina, a ptice traže svoje sklonište. Stari toranj koji pokazuje vrijeme propeo se u visine skupa s kućom starom. Uljepšava ga zeleno bilje.
Do mene dopire miris peciva, dok me zidovi kuća grebu po prstima. Kušao sam jedno pecivo i odmah me ispunila sreća i veselje. Počela je kiša, sklanjam se u apartman i gledam kroz prozor kako se nebo razvedrava i pojavljuje duga. Nakon kiše Samobor je kao uspavani div koji se budi. Glas dječji ispunio je ulice uske. Dok se prisjećam ovoga, Samobor je za mene kao mirisni kolačić koji me ispunjava srećom i veseljem.
Ostavi svoj komentar