Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

OBILJEŽAVANJE DANA PADA VUKOVARA

U organizaciji Hvidre Kaštela i naše škole predstavnici učenika šestih,sedmih i osmih razreda krenuli su u Vukovar 17.11.2017. u ranijim jutarnjim satima.Učenike su pratile nastavnice Sanda Matas,Nives Vilić, Fani Ševo i pedagoginja Finka Ivanović.

U Vukovar smo stigli u popodnevnim satima i krenuli u obilazak.Obišli smo Memorijalno groblje gdje smo položili vijence i zapalili svijeće na grobu Blage Zadre.Zatim smo otišli na Ovčaru gdje smo se svi zajedno pomolili za poginule hrvatske branitelje. Posjetili smo i Spomen- dom Ovčara. Potom smo krenuli prema Križu na Dunavu.

Prenoćili smo u hostelu u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata.U subotu ujutro krenuli smo prema Općoj bolnici Vukovar te smo se uključili u Kolonu sjećanja. Bilo je mnoštvo ljudi koji su tiho koračali prema Memorijalnom groblju.Sudjelovali smo na sv. misi koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Nakon mise krenuli smo kući. U autobusu smo pričali o svemu što smo vidjeli i doživjeli. Stigli smo u kasnim noćnim satima.

Ovo putovanje ćemo dugo pamtiti. Sudjelovati u Koloni sjećanja nešto je posebno i budi u nama tužne i bolne osjećaje  ,no daje  nama djeci, koja smo rođena puno kasnije nego se to dogodilo, jasnije spoznaje o tragediji grada heroja i našega naroda.

Vukovar će živjeti vječno u našim srcima.

Antonia Stojan

7.b

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Odlazak na Ovčaru, Memorijalno groblje, Križ na Dunavu, Most Jeana-Michela Nicoliera, Trpinjsku cestu u Vukovaru ostat će mi zauvijek u srcu.U Koloni sjećanja s ljubavlju i ponosom nosili smo zastavu Lijepe Naše sjećajući se velike žrtve hrvatskoga naroda u gradu Vukovaru. Bilo je veličanstveno sudjelovati u Koloni, a kasnije i na sv.misi.Sve misli i molitve bile su upućene  poginulim,ubijenim i nestalim civilima i braniteljima grada heroja.Osjećalo se veliko zajedništvo i povezanost sviju nas koji smo sudjelovali. Cijela Hrvatska je opet zajedno.

Posebno me dojmila tragedija hrvatskih branitelja na Ovčari. Suznih sam očiju gledala  sliku mladog Francuza koji je tu smaknut od  JNA i četnika kao ranjeni hrvatski branitelj. Jean-Michel Nicolier došao je iz Francuske braniti Hrvatsku i pomoći nam u ratu, a mnogi su naši građani bježali iz Hrvatske. Veliko hvala Jeanu i svim hrvatskim braniteljima što imamo našu Hrvatsku.

Žrtva Vukovara nikada se ne smije zaboraviti!

Nikolina Brčić , 8.c

KOLONA SJEĆANJA

Bila mi je jako velika čast sudjelovati u Koloni sjećanja.

Hodati zajedno sa svim tim ljudima i  znati da su neki od njih bili veliki borci i da su se žrtvovali za svoj grad i slobodu moje domovine bila je velika čast. Putem sam razmišljala kako je zapravo bilo teško braniteljima, a i drugima stanovnicima grada Vukovara  te kako su oni trebali napustiti svoje domove i svoj rodni grad zbog bombardiranja i ratovanja.

Tužno i pomalo obeshrabrujuće. Teško je razmišljati o tome kako bi bilo da si se ti našao na tom mjestu, u to vrijeme. Također je teško razmišljati o tome posjećuju li ljudi Vukovar i groblje češće, a ne samo na najtužniji dan Vukovara i cijele Republike Hrvatske. Misao da je Vukovar danas pun ljudi, a sutra prazan, prostruji ti kroz glavu i još više te ražalosti.

Najviše se divim onim ljudima koji su izgubili svoje najmilije, obiteljima branitelja i onima koji su i sami bili žrtve nasilja i mučenja. Počast braniteljima i ratnim invalidima odala je i moja škola. Bilo mi je drago zbog toga  što smo se potrudili i jednim dijelom bili bliže suosjećanju, ali i sjećanju.

Biti dijelom ove priče bilo je životno iskustvo koje se nikada ne smije zaboraviti i treba ga čuvati.

Maja  Alduk,7.d

VUKOVAR

Vukovar, grad heroj. Koračajući  ulicama grada, bude se osjećaji …Bol i nevjerica…Dok gledamo razrušene  kuće  i uništene domove , naše duše preplavljuje osjećaj neprimjetan ,ali snažan…tuga. To nije osjećaj koji osjetimo gledajući televiziju, nego osjećaj koji preplavi srce kad boraviš u Vukovaru.

Hodajući u Koloni sjećanja s tisućama ljudi iz cijele naše domovine  s ponosom smo uzdignuli hrvatsku zastavu. Iako je bilo jako hladno ,osjećajući ljubav prema svojoj državi , braniteljima  i poginulim žrtvama ,prisjećajući se njihove muke i snage kojom su branili našu državu ,topao osjećaj pun ponosa prožimao nas je i grijao naša srca…

Kristijana Rajčić i  Iris Plazonić , 8.c

Vukovar

Ove godine prešao sam u novu školu u Kaštel Starome, u Osnovnu školu profesora Filipa Lukasa. Kao predsjednik razreda i član Učeničkog vijeća dobio sam tu čast otići u Vukovar na mimohod.

U mimohodu se ljudi prisjećaju svih žrtava koje su poginule ili su bile ubijene za vrijeme Domovinskog rata. Na samom ulasku u grad Vukovar prvih par srušenih kuća podsjetilo me na to koliko rat može biti surov i okrutan. No, srušene i urušene kuće nisu jedino što je stradalo u Domovinskom ratu, stradalo je  i mnogo ljudskih života, a mnoga djeca  ostala su bez djetinjstva.

U Koloni sjećanja  sam razmišljao i zamišljao kako je bilo teško tim ljudima koji su bili prognani  iz vlastitog grada, iz topline vlastitih domova, bez ikakvog znanja hoće li ikada više vidjeti svoje domove. Hodajući ,zamišljao sam kako su se osjećala ta djeca ukradenoga  djetinjstvo,  u skloništima …Svaka granata,a palo ih je na tisuće i tisuće,mogla je ubiti  njihove očeve dok su krvarili za njih …i nas. Neki su roditelje zauvijek izgubili,a neki još svoje nisu pronašli.

Preplavili su me osjećaji tuge,straha i boli  zbog prolivene krvi i za hrvatsku samostalnost. Zato čuvajmo našu Domovinu i nastojmo u njoj izgraditi svoju budućnost.

Stipe Vujević, 8.b

POSJET GRADU VUKOVARU

Dana 17.11. u ranim jutarnjim satima krenuli smo k Vukovaru. Kada smo stigli, išli smo posjetiti Ovčaru. Dok  smo polagali vijenac i palili svijeću, prisjećali smo se svih hrvatskih branitelja,svih poginulih,svih ubijenih,svih nestalih…

U večernjim satima stigli smo u hostel,ubrzo smo i zaspali. Sutradan, kad smo se probudili ,spremili smo svoje stvari i otišli sudjelovati u velikoj Koloni sjećanja. Bili smo jako sretni što smo mogli biti dio tog velikog događaja ,što smo imali priliku doći i čuti priču o hrvatskim braniteljima grada Vukovara  ,o boli  i patnji koju su proživjeli. Naučili smo  u gradu zašto je to grad heroj!

Žrtva koju je podnio Vukovar i svi hrvatski branitelji nikada se ne smije zaboraviti.

Ivana Ercegovac,7.c

Posjet Vukovaru

U Vukovar smo krenuli autobusom u 5,30 h. Putovali smo skoro 10 sati. Put je bio dug, ali i zabavan jer sam išla sa svojim prijateljima. Kada smo stigli u Vukovar odmah smo ugledali vodotoranj, a poslije smo išli zapaliti svijeće na groblje. Na groblju je bilo jako tužno i tiho. Osjećala se tuga u zraku. Zatim smo otišli na Ovčaru gdje nam je vodič ispričao tužnu ali istinitu priču. Meni je Ovčara bila najtužnije mjesto koje smo posjetili na našem putovanju. Posjetili smo i spomenik žrtvama Domovinskog rata koji je podignut u čast i spomen na žrtve. Poslije Ovčare otišli smo u hostel gdje smo večerali i spavali. Sutradan smo se ustali u 7 h, doručkovali i krenuli u kolonu sjećanja koja je bila jako duga i u njoj je sudjelovao veliki broj ljudi. U koloni vidjeli smo i našu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović kao i premjera Andreja Plenkovića. Cijela kolona sjećanja išla je na sv. misu na kojoj smo i mi sudjelovali. Nakon svete mise naše putovanje i posjet prekrasnom gradu heroju došao je kraju te smo sjeli u autobus i otputovali kući.

Matea Ćevanić, 6.a

Vukovar

Nakon deset sati vožnje, stigli smo u Vukovar. Prvo smo otišli na Memorijalno groblje. Sve je bilo lijepo uređeno, ali , jednostavno , jako,jako tužno.

Nakon Memorijalnog groblja otišli smo do Spomen-doma Ovčara i mjesta gdje su JNA i četnici  masovno ubili i zakopali  naše ranjene branitelje i civile odvedene iz vukovarske bolnice. Pronalaskom masovne grobnice i iskapanjem posmrtnih ostataka , identificirano je 200 ljudi ,14 osoba s popisa odvezenih iz bolnice pronađeno je na drugim mjestima na području Vukovara, a za 47 se još traga.

Kako  je bilo našim hrabrim junacima te užasne noći 20.11.1991.?

Koliko su  boli podnijeli,koja poniženja trpjeli…Osjetio sam kako  kiša koja pada …nježno pada po zemlji koja je upila vapaje mrtvih heroja. Zapalio sam  svijeću za njihove duše i pomolio se.

Svi smo šuteći,pognutih glava ,napustili Ovčaru. Gledao sam svoje prijatelje i znao kako misle što i ja:

,,Ova žrtva je pala za nas i mi ju vječno moramo štovati.“

Luka Martinović ,7.d