Što je to kruh? Za mene je to neki proizvod kojeg volim jesti s Nutellom. Eh, kad sam ja to rekao baki, ona se naljutila. Nije se smijala, samo me je zbunjeno gledala. Rekla mi je da je kruh više od toga. Ma kako kruh može biti nešto više od Nutelle kad je namažeš na njega? Ne bih joj trebao to reći. Baka će se opet zanijeti te pričati o kruhu satima i satima. Rekla je da je kruh najvažnija hrana na svijetu. Odakle njoj to? Zar palačinke nisu ukusnije? Ona bi mi samo rekla: “Sinko, shvati to i odrasti više!”
Tada je nastavila priču. Čini mi se da je spominjala Afriku i rekla da tamo navodno ima malo kruha. Opet nisam ništa shvaćao, ali nema veze. Neka ona govori, dosadit će joj. Koliko sam shvatio, Europa ima dovoljno kruha za svih. Pa kako sad Europa ima, a drugi nemaju?
Baka je rekla:
“Kruh je osnovna hrana i ne možemo bez njega živjeti. Nažalost, nema ga svugdje u svijetu, pa ljudi umiru. Ne znaš ti koje smo mi sreće što živimo ovdje u Hrvatskoj gdje se ima od čega živjeti. Nema te zemlje u kojoj nema siromaha koji nemaju što za jesti. Oni najčešće prose i zovu se prosjaci. Često se nađu takvi ljudi po ulicama, klupama, parkovima… Ne treba ih se bojati, već im pružiti ono što im najviše treba, a to je novac da nabave kruh.”
Na te bakine riječi kao da je u mene ušla neka toplina. Iako nisam shvaćao, znao sam da je kruh zapravo blagoslov. I onda sam razumio da kruh ne treba bacati, već ga cijeniti i dijeliti jer je zbilja dragocjen.
Ostavi svoj komentar