SPORIGRAD

Učenici 4.a razreda na satu Hrvatskog jezika obrađivali su pjesmu „Trčigrad„ Stanislav Femenić.

Nakon analize i obrade pjesme, okušali su se u pisanju svojih pjesama, ali pod naslovom Sporigrad.

SPORIGRAD

Jedan mali grad,

a u njemu veliki jad.

U njemu život sporo teče

Sresti ćeš nekoga ako imaš puno sreće.

Auta se kreću poput puža,

a žena nikako dočekati kući svoga muža.

Djeca se za školi spremaju cijeli dan,

brzo se umore pa im treba dobar san.

Lorena Budmir 4.a

SPORIGRAD

Sporigrad.

U njemu su svi spori kao puževi.

Jedu dok pužu

svaki dan su umorni.

Sporo se grle,

sporo kupuju,

sporo spavaju.

Kod njih nema izumitelja,

zato što dok se sve to napravi

prođe i do pedeset godina.

To je jako čudan grad,

preporučujem vam ga odmah sad!

Sofia Rogulj 4.a

SPORIGRAD

U Sporigradu su svi spori

jer nitko ne želi da se umori.

Od njih su brži čak i puževi,

jer puno ljenčare ti muževi.

U Sporigradu svi auta sporo voze,

čak i biciklisti bicikle sporo voze.

Petar Grbavac 4.a

SPORIGRAD

U Sporigradu sve se sporo gradi

ali puno se radi.

Sporo uče,

sporo hodaju,

ne znaju što je trčanje,

jer su spori ljudi i životinje.

Svima im na čelu piše:

Spori smo i ništa više!

Gita Rogulj 4.a

SPORIGRAD

U Sporigradu ljudi uvijek sporo šetaju,

a brzi im stalno smetaju.

Sve super rade

ali brzi im se gade.

Spavaju, jedu i piju ali sve sporo rade.

Danijel Krivić 4.a