Izlet u Vukovar
U Vukovar smo krenuli u petak 17.11.2017. u 5:30 ujutro. Put je bio dug, ali se itekako isplatilo dugo putovati jer smo vidjeli puno toga zanimljivog, tužnog i poučnog. Ručali smo u Županji u restoranu ,,Desetka“.
Nakon nekog vremena stigli smo u Vukovar. Potom smo otišli na groblje, a zatim u Hangar. Posjetili smo Ovčaru i zadržali se uz rijeku Dunav. Odsjeli smo u nekadašnjoj vojarni koja je sada obnovljena. Nekoliko djevojčica i ja bile smo smještene u istoj sobi. Ujutro kada smo se probudili prvo smo otišli na doručak, a nakon toga u procesiju pa na misu. Iza ručka smo krenuli autobusom kući. Stigli smo u kasnim večernjim satima. Izlet u Vukovar ostao mi je u lijepom sjećanju.
Lara Matić, 6.e
Vukovar – Grad heroja
Dana 17. studenog krenuli smo prema Vukovaru. Dok smo se vozili kroz Grad heroja vidjeli smo razne spomenike koji odaju čast svim poginulim, preživjelim i nestalim braniteljima. Prvo smo stigli na Memorijalno groblje gdje su pokopani neki od branitelja. Prazni grobovi podsjećaju nas na nestale branitelje. Pomolili smo se u tišini, zapalili svijeće i položili vijence. Putem prema hangaru ugledali smo vodotoranj kojem smo se divili zbog ljepote i značenja. U hangaru su mučeni i ubijani ranjenici iz vukovarske bolnice, novinari, branitelji, žene, trudnice i jedan dječak. Sve mrtve su prevozili na Ovčaru i bacali u veliku jamu. Na sredini hangara se nalazio vrtlog u kojem pišu imena mrtvih koja odlaze u svjetlo. Na zidovima se nalaze slike i imena poginulih, a unutar staklenog okvira su se nalazile njihove osobne stvari kao što su ključevi, satovi, naočale, novčanici, krunice… Na Ovčaru su se vozili ljudi koje je čekala sigurna smrt. Samo se jedan čovjek spasio. On je iskočio iz vozila i otrčao u polje kukuruza. Na vrhu Ovčare se nalazi spomenik na kojem je golubica slomljenog krila, simbol masovne grobnice. Tamo smo zapalili svijeće i odali počast svim poginulim u srpskoj agresiji. Prije odlaska u vojarnu otišli smo na Dunav koji mi se najviše svidio. Na Dunavu se nalazio križ koji je podignut u čast svih onih koji su umrli za Hrvatsku. Prošli smo preko mosta koji je nazvan po Jean- Michelu Nicolieru koji je dao život za Hrvatsku, a ubijen je prvi na Ovčari. On se usudio dati svoj život za drugu zemlju koja mu je bila duboko u srcu. Na kraju dana smo otišli u vojarnu – hostel u kojem smo spavali. Tamo smo se zabavljali, pričali i odmorili. Na obljetnicu dana pada grada Vukovara 18.studenog rano ujutro stigli smo u središte grada gdje se nalazila Kolona sjećanja na sve poginule. Tamo smo bili na svetoj misi koja je bila jako značajna za nas i sve ljude koji su došli iz različitih krajeva. Nismo bili sretni što moramo ići iz tog prelijepog grada punog značaja. Bilo je malo vremena za razgledavanje, ali nas je grad uspio zadiviti. Nadam se da ću još puno puta otići u taj prekrasni grad.
Helena Vilić, 6.e
POSJET VUKOVARU
Danas smo stigli u Vukovar. Jedva sam dočekala upoznati taj grad. Grad heroja, grad ljudi koji su se borili za nas i život dali za svoju domovinu. Nisu odustajali koliko god im je bilo teško, nego su ostali i borili se za svoj grad. Prvo smo posjetili Memorijalno groblje, mjesto na kojemu su pokopani naši branitelji. U miru i tišini smo im odali počast te položili vijence i zapalili svijeće. Prazni grobovi još uvijek „čekaju“ nestale, one koje su Srbi ubili i bacili u Dunav. Nakon Memorijalnog groblja došli smo u hangar. Tu su mučeni branitelji. Na sredini prostorije je vrtlog u kojem su imena ubijenih koja odlaze prema svijeći. Stigli smo na Ovčaru. Došli smo do vrha gdje se nalazi spomenik. Na njemu je golubica slomljenog krila, simbol masovne grobnice. Zapalili smo svijeće i pomolili se. Prije odlasku u vojarnu – hostel pogledali smo i križ na Dunavu koji je prelijep. Spomenik je svima onima koji su se borili i ginuli za neovisnu Hrvatsku. Vukovar mi je jedan od najdražih gradova koje sam posjetila. Ujutro smo krenuli u centar grada na Mimohod sjećanja poginulim braniteljima. Neumorno smo s ponosom šetali nekoliko kilometara sve do groblja. Tamo smo bili na svetoj misi koja nam je donijela mir i vjeru da su svi ubijeni združeni s Bogom. Nakon svega bilo nam je žao što smo morali otići iz tog divnog grada, iako smo bili kratko ostali smo zadivljeni. Nadam se da ćemo se iiduće godine vratiti i ostati duže u tom hrabrom gradiću.
Marijeta Vilić, 6.e
VUKOVAR
Dana 17. studenog krenuli smo u Vukovar. Iz mog razreda išli su Ante Mrše, Lara Matić, Helena i Marijeta Vilić pa i ja. Kada smo došli razgledavali smo groblje na kojemu su pokopani stradali u ratu. Poslije toga otišli smo na Ovčaru. Tamo je bio muzej u kojemu su imena, slike i predmeti poginulih. Onda smo otišli u hostel „Dubrovnik“. Sutradan smo malo prošetali Vukovarom i pridružili se Koloni sjećanja. Dugo smo hodali i napokon stigli. Tamo je bila i predivna misa. Nakon nje pješke smo se vraćali do autobusa i otišli kući. Put u Vukovar ostat će mi u iznimno lijepom sjećanju jer sam si barem malo mogao predočiti kako je sve izgledalo u vrijeme rata, mogao sam se poistovijetiti sa tužnim sudbinama naših branitelja i njihovih obitelji. Nadam se da ću sljedeće godine opet ići.
Jakov Jozić, 6.e
Vukovar – grad heroj
Dana 17. i 18. 11. 2017. išli smo u Vukovar odati počast svim hrvatskim braniteljima. Na ulasku u Vukovar vidjeli smo vodotoranj koji se popravlja od posljedica rata. Nakon toga došli smo u spomendom Ovčaru. Mogli smo vidjeti slike svih poginulih i mučenih branitelja. Na Ovčari smo vidjeli grmove koji simboliziraju broj pronađenih tijela na tom mjestu. Pomolili smo se za sve hrvatske, ali i druge državljane koji su se borili za slobodu Hrvatske. Poslije toga otišli smo na Memorijalno groblje i zapalili svijeće. Nije se mogao izbrojiti broj grobova. Predvečer smo vidjeli Dunav i križ posvećen svim braniteljima, a potom otišli u hostel. U hostelu smo vidjeli mnoštvo branitelja. Odlaskom na večeru mogli smo vidjeti ratne avione, brodove, minobacače i oklopna vozila. U subotu smo pješačili u koloni sjećanja gdje smo mogli vidjeti hrvatsku vojsku, hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, premjera Plenkovića i ljude iz cijele Hrvatske. Naizmjenično smo nosili zastavu. Kada smo došli na Memorijalno groblje počela je sveta misa. Nakon mise krenuli smo na ručak, a iza ručka natrag u naš zavičaj.
Roko Buljan 6.a
Ostavi svoj komentar