Stigla su čudna vremena. Svakim danom sve me više iznenađuje ovaj svijet, ova pohlepa i sebičnost ljudskog uma. Živimo u dobu u kojemu se više cijene nove tenisice nego jedan pravi prijatelj, u dobu u kojemu ljudi žele sve skupo i lagodan život bez imalo truda i rada. Živimo u svijetu u kojemu se trči za novcem i darovima, a ne cijeni se jedan topli zagrljaj drage osobe.
Ljudi su nezahvalna stvorenja kojima nisu dovoljni zdravlje i mir, pruženi od Boga. Oni su ti koji ne cijene to što imaju obitelj na okupu i voljene pored sebe, kojima zajedništvo i ljubav ništa ne vrijede. Kažu da na mladima svijet ostaje, ali tužno je što ne shvaćaju da današnja djeca izrastaju u baš takve ljude, u razmažena i sebična stvorenja. Sreću ne čine velike kuće, skupi automobili, markirana odjeća i slava. Sreću čine iskreni osmijeh, pravo prijateljstvo i čvrsti zagrljaj. Sreća je biti human, pomoći i ne tražiti ništa zauzvrat. Sreća je pomoći starici da prijeđe ulicu, nahraniti psa lutalicu, dati dobar savjet, ljubiti, voljeti, opraštati… Sve te sitnice čine život ljepšim, ali ljudi su na to zaboravili.
Netko je jednom rekao: „Ljudi su tu da se vole, a stvari da se koriste. Svijet je u kaosu jer se stvari vole, a ljudi koriste.“
Karmen Rudelj 8. b
Ostavi svoj komentar