U petom-šestom razredu, a netko i kasnije, mijenjamo svoje ponašanje. Svaki roditelj tada od svoga djeteta očekuje da se uozbilji i da ne bude zaigrano kao u vrtiću. Ali naprotiv, svi mi tada postajemo još neodgovorniji i neozbiljniji. Sve nam je smiješno.
U tom razdoblju samo razmišljamo kako ćemo otići na Fejs ili izaći vanka s prijateljima. Nitko ne misli na učenje te zato uskoro krenu loše ocjene kojih se nakupi do kraja školske godine, a onda… Onda nastaje panika jer ih svi do kraja žele ispraviti da ne odu na popravni. Zbog loših ocjena interveniraju roditelji koji ukidaju mobitele, tablete, Fejs, izlaske i sl.
U ovim godinama pojavljuju se i prve simpatije. To je još jedan razlog zašto popuštamo u učenju. Tako je često pitanje nastavnika, kad netko dobije lošu ocjenu, “Jesi li se zaljubio/la?”.
Osim toga postajemo i vrlo “živčani”. U ovom burnom razdoblju “smetaju” nam roditelji, braća i sestre… te uvijek za sebe mislimo da smo u pravu. Svi drugi su nam dosadni i samo nas živciraju.
U “ludim godinama” djevojčice provode vrijeme pred zrcalom, tražeći odjeću i razmišljajući hoće li zavezati ili pustiti kosu. A dečki, oni se natječu u frizurama i razmišljaju koja će se trenerka više slagati uz neke tenisice. Svi također imako i svoje “naj” pjevače, glumce, sportove, sportaše itd.
Česte su i prepirke i svađe, pogotovo među djevojčicama, a te čarke roditelji obično nazivaju “dječja posla”.
Antea Jonjić, 6. b
Ostavi svoj komentar