Jedan učenik je pročitao obavijest svim razredima škole da će se dana 31.10.2018. održati Vijeće učenika na kojem će jedna misionarka održati kratku prezentaciju. Koja misionarka? Zašto? Koja će biti tema? Odgovore na ta pitanja nisam znala jer nisam čula cijelu obavijest, samo sam zapamtila kojeg dana i u koliko sati će se održati Vijeće. Tog dana ušla sam u knjižnicu gdje se Vijeće održavalo. Kasnila sam kao i obično izgledala zbunjeno.
Vidjela sam platno koje je skrivalo polovinu knjižnice i većinu meni poznatih lica. Nesigurno sam krenula naprijed i iza platna sam ugledala visoku elegantnu ženu duge plave kose. Njezine krupne nebesko plave oči pozorno su gledale učenike. Iako sam propustila predstavljanje jako sam brzo shvatila tko je zapravo ona. Ona je volonterka – misionarka što bi značilo da ona dobrovoljno djeluje u jednoj udruzi koja pomaže potrebitima.
Putuje ponajviše u Kubu, Venezuelu, ali i u Afriku zajedno s časnom sestrom. Govorila nam je o jako teškom stanju u tim državama, pokazivala nam je slike i puštala videa. Sve to nas je potreslo i vidjela sam suze u očima mnogih učenika. Iako znamo da je teško stanje u nekim državama nismo znali da je tako žalosno i bijedno. Pri odlasku u takve zemlje misionarka Anđela kupuje odjeću na muškom odjelu. Zašto? Kako bi se zaštitila od uličnih bandi koje nastaju zbog prevelikog siromaštva (međusobno se pljačkaju). Prije odlaska u misije prima i neka cjepiva, npr. kad ide u Afriku prima cjepivo protiv malarije koja je smrtonosna.
Ispričala nam je i da je nedavno na misi u Okrugu održala govor koji je potaknuo ljude da pomognu i u dvije nedjelje skupilo se 10 000 kn za potrebite. Ovaj susret mi se jako svidio i smatram da se takvo nešto treba češće održavati u školama. Anđela mi se posebno svidjela jer je skromna, susretljiva i sve predaje u Božje ruke.
Ivana Dundić, 7.b
Ostavi svoj komentar