Razmjena učenika Kaštela – Lindlar

Nakon što su učenici iz škole u Lindlaru (Njemačka) bili naši gosti tijekom svibnja, stiglo je vrijeme za uzvratni posjet. Ljetni praznici bili su pri kraju kad su svi učenici koji sudjeluju u razmjeni primili poziv nastavnice Diane iz Kaštel Lukšića. Nastavnica nam je rekla da se u srijedu održava roditeljski sastanak na kojem ćemo saznati pojedinosti vezane za put. Naše mame radile su popodnevnu smjenu, a sastanak je bio u 19:00h pa smo tako nas dvije odlučile same otići na taj sastanak te smo se na njemu upoznale sa svim detaljima puta.

U četvrtak ujutro smo se vjerojatno svi jako rano probudili. Mi smo se probudile oko 7:00h. Večer prije smo se spremile tako da nismo imale žurbe to jutro. Otišle smo do dućana jer smo trebale kupiti stvari koje su nam još potrebne za put. Jutro je proletjelo, a mi smo već u 11:00h trebali biti na parkiralištu osnovne škole Ostrog u K. Lukšiću. Do 11:30h svi roditelji i djeca bili su na parkiralištu. Svi smo bili jako uzbuđeni čekajući autobus u kojem ćemo provesti više od 20 h.

Kad smo trebali krenuti, mnogi roditelji su se čak i rasplakali, neki su slikavali, a neki mahali. Oko 12:20 h napokon smo krenuli.

Stajali smo povremeno na benzinskim stanicama i odmorištima. Najduže nam je trebalo da pređemo Hrvatsku. Bili smo još više uzbuđeni kad smo prelazili granicu sa Slovenijom jer je to nekima trebao biti prvi pečat u putovnici, ali smo se razočarali kad su nas pitali odakle smo i rekli da prođemo. Sloveniju smo prešli za otprilike 2 sata. Kada smo ušli u Austriju neki su već spavali, a i oni što su bili budni nakon 3 sata putovanja po Austriji nisu znali da smo već ušli u Njemačku.

U petak već oko 2:00h ujutro cijeli je autobus bio na nogama. Stali smo samo jedanput na odmorištu. Poslije toga uputili smo se pravo prema Lindlaru, bez stajanja. Kad smo ušli u Lindlar, dosta smo se “izvozali” jer nitko nije znao gdje se nalazi njihova škola. Što smo se više vozili, u nama je sve više rasla nervoza, ali i radost što ćemo opet vidjeti naše prijatelje koje nismo vidjeli tri mjeseca. Došavši ispred škole, očekivali smo roditelje, a uz njih i naše prijatelje. No zbunili smo se ugledavši ravnatelja Lindlarske škole i veliko, prazno dvorište. Ravnatelj nas je uveo u školu na doručak, a zatim su neki od nas na školskim hodnicima ugledali svoje prijatelje. Nakon toga, ravnatelj nas je odveo u obilazak obližnje šume i malog ZOO-a koji je u vlasništvu škole. U 11:00h naši su njemački prijatelji završili s nastavom, a njihovi roditelji su počeli dolaziti po nas. Ostatak dana proveli smo s obiteljima naših Nijemaca.

Subotu smo svi jedva dočekali. Išli smo u Phantasialand. To je jedan veliki zabavni park podijeljen na nekoliko dijelova: Mexiko, Berlin, Afrika, China Town, Hollywood… Svi ti dijelovi imali su neke zanimljive sprave. Neke od njih su: Black Mamba (crna mamba), Colorado (vlak smrti), Free fall (slobodni pad), Peglice, Ražnjić, Kuća strave, Kineska kuća… Tu smo proveli cijeli dan i bilo nam je jako zabavno.

Dan u obitelji prošao je jako dobro. Iako ne znamo što su drugi radili, nas dvije provele smo cijelu nedjelju skupa. Ujutro je Antea došla kod mene i cijelo jutro smo igrale na Wii. Iza toga Michellini i Annini roditelji odlučili su nas odvesti na kuglanje. Na kuglanju smo se odlično provele. Poslije toga odveli su nas u McDonald’s. Tamo smo se najele i dobile još jednu odličnu vijest. Michellini roditelji su nam rekli da ću ja spavati kod Antee. Cijela večer prošla je u odličnoj atmosferi i dobroj zabavi.

Nijemci su u ponedjeljak imali zadatak odvesti nas na jedan školski sat. Taj jedan školski sat u njihovoj školi bio je jako veseo. Iskreno, isprva i nije bio baš takav. Ući u razred u kojem svi govore drugi jezik i ne razumiju tvoj stvarno je bio čudan. Ali to je bila samo trema koja se razbila čim su Nijemci počeli zbijati šale i zezati se na engleskom.

Toga dana dočekalo nas je jedno iznenađenje u školi. Naime, ravnatelj je svu djecu podijelio u četiri grupe. Jedna grupa otišla je na smetlište. Drugu grupu dopao je odlazak u kamenolom i otkrivanje fosila u kamenu. Treća grupa dobila je odlazak u šumu u kojoj su gradili šatore. Kasnije su bili u posjeti starinskih kuća u kakvima su živjeli Nijemci u prošlosti. Za četvrtu grupu nismo sigurne što su istraživali. Kasnije u školi izmjenjivali smo iskustva koja su nam se dogodila proteklih sati… Bilo nam je jako zabavno slušati druge kako pripovijedaju o svome danu. Ostatak dana proveli smo s Nijemcima i njihovim roditeljima.

Posjet Kölnu. Dan kojemu se većina veselila. Neki zbog shoppinga, neki zbog odlaska doma. Cijeli dan proveli smo u razgledavanju Kölna. Žičarom smo se vozili preko rijeke, ceste i njihovih parkića. Imali smo savršen pogled na rijeku, bazene koji su se nalazili par metara ispod nas, cestu punu brzih automobila…

Kasnije smo se vlakićem provozali po dijelu Kölna, sve do katedrale. Obilazak katedrale potrajao je dosta dugo pošto je katedrala dosta velika… Lijepo je bilo vidjeti onaj oltar prepun cvijeća i razne slike koje su krasile zidove. Poslije svih tih ”obaveza” slijedio je užitak. Imali smo slobodno par sati da radimo što god poželimo u tom velikom gradu.

Na završnoj večeri imali smo prezentaciju na kojoj su se nalazile sve naše slike koje smo imali od petog mjeseca kada su Nijemci bili kod nas.Ponudili su nas hranom i pićem. Bilo je lijepo gledati te slike te se prisjećati svih događaja koji su se dogodili tog svibnja. Oko 21:00 morali smo krenuti. Oproštaj je bio dosta tužan. Bilo je suza, ali i osmjeha na licima jer smo svi znali da ovo nije kraj. Znali smo da ćemo se vidjeti pa još barem jedanput.

Vožnja je prošla bolje od očekivanog. Bilo je spavanja po podu, crtanja po licima, smijanja, razgovora… Najveće veselje bilo je kada smo stali nakon tjedan dana na hrvatsko tlo. Čim smo ušli u Hrvatsku, znali smo da je to naša domovina i koliko god mi uživali u nekoj drugoj državi, uvijek će nam ona ostati prva. Kući smo došli u četvrtak poslijepodne. Kada smo izašli iz autobusa, odmah su nam pogledi pretraživali parkiralište u potrazi za našim roditeljima.

Cijela ova razmjena svima će nam ostati u sjećanju. Osim što smo upoznali nove običaje i kulturu, upoznali smo i još nešto važnije, a to su novi prijatelji…

                           Marija Banovac i Antea Knezović 7.a